STANOVNIŠTVO I RAZVOJ
Alica Wertheimer-Baletić
MATE, Zagreb, 1999.
Svjetski problemi demografskog razvoja u posljednje vrijeme privlače pozornost, ne samo zbog kontrasta između demografske situacije u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju, već i zbog sve više prisutnog shvaćanja o međuzavisnosti demografskog i ukupnog društvenog razvoja. Ima li se u vidu demografska situacija u Hrvatskoj, koju u posljednjih petnaestak godina karakterizira nastavljanje dugoročnih trendova demografskog razvoja, ali uz to pokazuje još i značajne promjene, osobito u reprodukciji stanovništva, u oblicima i tokovima migracije, promjene u strukturnim demografskim procesima, te u definiranju i primjeni sredstava populacijske politike, jasno je da je ovakvo kapitalno demografsko djelo bilo neophodno i izvanredno dobrodošlo.
Autorica djela “Stanovništvo i razvoj”, akademik i profesorica demografije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, cjelokupnu je građu razradila u devet poglavlja uz dva kazala i popis literature na ukupno 656 stranica. Ova knjiga predstavlja višedecenijski rad autorice u demografskim istraživanjima i nastavi demografije, a neposredno se nastavlja na knjigu “Demografija – Stanovništvo i ekonomski razvitak” iz 1982. i 1973. godine, te na druge njezine radove sličnog sadržaja. Osnovni pristup u radu sastoji se u tome da se ukaže na odnos između demografskih trendova i društvenih procesa, s naglaskom na teoriji demografske tranzicije, te na primjere zemalja u razvoju, razvijenih zemalja i demografsku situaciju u Republici Hrvatskoj. Budući da je knjiga primarno namijenjena studentima demografije Ekonomskih fakulteta kao udžbenik, nije čudno što su u njoj posebno naglašeni gospodarski čimbenici te njihova povezanost s demografskim kretanjima.
U prvom poglavlju ove knjige autorica analizira stanovništvo i društveno-gospodarski razvitak pri čemu mnogobrojne čimbenike koji, u svoj svojoj isprepletenosti i međuzavisnosti, djeluju na veličinu stanovništva, svrstava u četiri osnovne skupine. Pozornost je usmjerena na stanovništvo i njegovu ulogu u procesu proizvodnje, te na različite strukture stanovništva radnosposobne dobi. Nadalje, upozorava na povezanost stanovništva kao proizvođača s njegovom potrošačkom ulogom. Osim utjecaja gospodarskog i društvenog razvoja na stanovništvo, ukazuje na značenje i stalnu interakciju između stanovništva, razvoja i okoliša. U tom smislu autorica se zalaže za dinamičku ravnotežu između stanovništva, raspoloživih resursa i gospodarskog razvoja s osnovnim ciljem izbjegavanja svjetske krize okoliša.
U drugom poglavlju govori o obilježjima demografije kao društvene znanosti. Polazi od osnovnih jedinica u istraživanju stanovništva, kao što su čovjek (stanovnik), obitelj, kućanstvo i naselje, a potom prelazi na definiranje predmeta i metoda u demografiji. Ukratko govori i o osnovnim izvorima podataka o stanovništvu. Nešto detaljnije izlaže razvoj demografije i njen odnos prema drugim znanostima, a posebno ističe odnos demografije i ekonomije. Zaključno razmatra uža područja unutar demografije, odnosno različite klasifikacije demografskog znanja.
Sadržaj trećeg poglavlja odnosi se na demografske teorije i rasprave, počevši od radova Konfucija i starih kineskih filozofa, te grčkih i rimskih radova o stanovništvu, do srednjovjekovnih mislilaca koji su teološki objašnjavali kretanja stanovništva. Autorica iznosi optimistička shvaćanja o razvoju stanovništva od druge polovice 17. stoljeća, te umjerenija shvaćanja teoretičara 18. stoljeća. Posebno uka zuje na pesimističku teoriju o razvoju stanovništva T. R. Malthusa te njegove stavove, izvedene iz njegova prirodnog zakona o stanovništvu i zakona smanjenih prinosa u poljoprivredi. Mnogi suvremenici Malthusa prihvaćaju njegovo gledanje na razvoj stanovništva i ugrađuju ga u svoje teorije. Ipak, mnogi kasniji teoretičari iznose oštre kritike Malthusova gledanja na razvoj stanovništva, a u ovome radu posebno su naglašene kritike maltuzijanstva koji se odnose na kretanje radne snage. Među tim kritičarima posebno se ističe J. M. Keynes. Široko obrazlaže neomaltuzijanstvo koje u biti prihvaća Malthusovu teoriju, ali inzistira na ograničavanju rađanja uz primjenu suvremenih sredstava i metoda planiranja obitelji.
U četvrtom poglavlju autorica govori o procesu razvoja stanovništva u svijetu te detaljno obrazlaže teoriju demografske tranzicije. Uvodno iznosi pregled kretanja stanovništva u svijetu od početka nove ere pa sve do 1650. godine kao prve godine moderne ere proučavanja stanovništva, a potom kretanje broja stanovnika u razvijenim i u zemljama u razvoju te prognoza stanovništva za 2025. godinu. Također ukazuje na neke regionalne razlike u demografskom razvoju, kao i na odnose kretanja društvenog proizvoda i stanovništva. Najveći dio ovoga poglavlja posvećen je teoriji demografske tranzicije, suvremenoj teoriji koja razvoj stanovništva dovodi u svezu s ukupnim procesom društveno-gospodarskog i kulturnog razvoja. U okviru ove teorije izložene su tri osnovne etape razvoja: predtranzicijska, etapa centralne tranzicije i posttranzicijska etapa. Posebno je analizirana etapa demografske tran zicije u razvijenim zemljama, promatrana kroz promjene u mortalitetu i natalitetu, kroz osnovne čimbenike koji su je uvjetovali i to na primjeru Francuske, Švedske, SAD i Japana, a potom i na primjerima nekih zemalja u razvoju. Završno iznosi primjedbe koje se odnose na teoriju demografske tranzicije.
Peto poglavlje sadržajno je posvećeno kretanju broja stanovnika te njegovih dinamičkih komponenti: prirodnog i mehaničkog kretanja. Detaljno su obrađene sastavnice prirodnog kretanja – natalitet i mortalitet, njihove odrednice, instrumenti mjerenja te njihova međuovisnost. Ukazano je i na pojavu ukupne i parcijalne depopulacije. Migracije su obrađene kroz osnovne pojmove koji se javljaju u analizi migracija, migracijsku tranziciju, osnovne izvore i tipove migracija te kroz osnovne odrednice migracije. Posebno su obrađena dva tipa migracija: unutarnji i vanjski, kao i njihovi učinci te najnoviji trendovi u međunarodnim migracijama.
U šestom poglavlju autorica detaljno obrađuje dvije osnovne strukture stanovništva: prema spolu i dobi. Pored osnovnih definicija, klasifikacija, stopa i drugih pokazatelja u pregledu stanovništva prema ovim obilježjima, posebno su analizirane odrednice dobne strukture i njezino značenje za razvoj stanovništva. Obrazložena je pojava starenja stanovništva, te utjecaj starenja na gospodarska i demografska kretanja. Navedeni su primjeri starenja stanovništva u razvijenim i u zemljama u razvoju, a posebno sadašnja situacija i perspektiva daljnjeg starenja stanovništva Republike Hrvatske. Autorica iznosi određene opservacije u pogledu utjecaja starenja na sastav i reprodukciju radnog kontingenta stanovništva, kao i na potrošnju takvog tipa stanovništva.
U sedmom poglavlju obrađena je neposredna veza ekonomske strukture stanovništva i društveno-gospodarskog razvoja. Polazeći od osnovnih definicija i klasifikacija analiziraju se promjene koje su se desile u ekonomskoj strukturi stanovništva Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata. Posebna je pozornost posvećena aktivnom stanovništvu, osobito kroz bilancu aktivnog stanovništva i ekonomsku iskorištenost radnog kontingenta, kao i dobno-spolnu i ostale strukture aktivnog stanovništva. Jedan dio poglavlja odnosi se na agregatne analitičke pokazatelje radne snage te na njezinu reprodukciju. Razmatran je i sastav stanovništva prema drugim ekonomskim obilježjima, kao što su djelatnost, zanimanje, položaj u zanimanju, pismenost i školska sprema.
U osmom poglavlju govori se o populacijskoj politici i politici radne snage. Uvodno su navedeni osnovni pojmovi, načela i ciljevi populacijskih politika. Na primjerima se obrađuju tri osnovna tipa populacijskih politika: ekspanzivna, restriktivna i redistributivna. Zaključno su dane karakteristike populacijskih politika, kao i povezanost populacijske politike s politikom radne snage.
U završnom, devetom poglavlju autorica detaljno iznosi karakteristike stanovništva Hrvatske u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Pri tome analizira kretanje ukupnog broja stanovnika, nataliteta i mortaliteta te vanjske migracije. Broj stanovnika analizira prema velikim dobnim skupinama, a na samom kraju autorica posvećuje pažnju nacionalnom sastavu stanovništva Hrvatske.
Na kraju knjige navedena je veoma bogata, pretežno strana literatura te pojmovno i imensko kazalo. Knjiga je ilustrirana mnogobrojnim tablicama i grafikonima koji, uz jasnoću izlaganja, pridonose razumljivosti i preglednosti.
Knjiga je, kako smo napomenuli, primarno namijenjena studentima koji u dodiplmskom studiju slušaju predmet demografiju, ne samo onima s ekonomskih fakulteta, nego i drugima koji demografiju uče u okviru posebnog predmeta ili, pak, slušaju samo neka demografska poglavlja u okviru drugih kolegija. Knjiga je, također, dragocjen priručnik svima onima koji se u svome profesionalnom radu susreću s problemima stanovništva. Konačno, ona će poslužiti i svima onima koje iz bilo koga razloga zanima problem stanovništva.
Nema sumnje da je A. Wertheimer-Baletić ovom sustavnom i izuzetno kvalitetnom knjigom obogatila našu znanstvenu literaturu i dala bitan doprinos samoj demografiji kao disciplini, za čiji je razvoj u Hrvatskoj upravo ona najzaslužnija.
Dušan Milinković