Rad započinje identifikacijom bitnog porasta uporabe tipologija socijalnih država unutar komparativnih studija. To se razvilo do stupnja u kojem mnogi autori smatraju samorazumljivim da se svijet sastoji od ograničenog broja dobro definiranih socijalnih režima. Ova je rasprava započela 1990. godine i očekuje se njen nastavak kao važne dimenzije socijalno-političkih istraživanja daleko u sljedećem mileniju. Pokazuje se da ideja svrstavanja socijalnih režima prema idealnotipskim modelima seže u kasne 50-te i da je elaborirana dalje tijekom ranih 70-ih, iako relativno nezapaženo. Rad Esping-Andersena The Three Worlds of Welfare Capitalism iz 1990. godine je prepoznat kao početna točka onoga što je sada postalo cijelom akademskom industrijom, ovdje nazvanom proizvodnjom modela socijalne politike. Raspravlja se o različitim tipologijama s različitim stupnjevima diferencijacije: možemo li smatrati da socijalni kapitalizam dolazi u dva, tri, četiri ili više modela? Iako je diferencijacija režima široko priznata postoje, naravno, mnoge rasprave o problemima i nedostacima. Elaboriraju se dva glavna pitanja: jednostrano fokusiranje socijalnog osiguranja i istodobno zanemarivanje osobnih socijalnih usluga; paralelno jednostrano fokusiranje države i tržišta te zanemarivanje civilnih društvenih institucija, kao što su obitelj i mreža organizacija. Rad završava zaključkom da tipologije socijalnih država moraju voditi računa o tipovima analiziranih programa: pitanja konteksta.