GLOBALIZACIJA
Priredio: Anđelko Milardović
Pan liber, Osijek – Zagreb – Split, 1999.
U današnje vrijeme omiljena je riječ globalizacija. To je, vjerojatno, i razlog objavljivanja zbirke radova Globalizacija , treće knjige u Biblioteci Vanjska politika i međunarodni odnosi , u izboru A. Milardovića. Na 232 stranice teksta je 11 radova, te odabrana bibliografija o globalizaciji. Malo je nejasno, međutim, koji je bio kriterij odabira radova za zbornik. Nejasnoća dijelom nestaje ako prihvatimo objašnjenje u promidžbenom katalogu izdavačke kuće Pan liber da je riječ o djelima recentnih autora, koji su se bavili pitanjem globalizacije.
Zbornik Globalizacija se sastoji od 6 poglavlja: I. Uvod (str. 9–32), II. Metodološki okvir (str. 35–68), III. Globalizacija u ekonomiji i politici (str. 71–128), IV. Globalizacija, kultura, identitet (str. 131–199), V. Pogovor (str. 201–210), VI. Odabrana bibliografija (str. 213–232).
U uvodnoj studiji Globalizacija A. Milardović i Đ. Njavro razmatraju teorijske koncepte globalizacije. Postavljaju pitanje, je li se globalizacija počela uobličavati u sociologiji, politologiji i ekonomiji kao odgovor na Wallersteinovu, Cardosovu i Aminovu teoriju ili se, pak, izvori nalaze u djelima Rostowa i Parsonsa, te kasnije Robertsona, koji je na temeljima Parsonsa razvio cjelovitu teoriju globalizacije. Je li zaista riječ o novoj znanstvenoj paradigmi, kako prema Milardoviću i Njavri tvrdi D. Rodin (str. 9). Baveći se Fukuyamom, Huntingtonom i Giddensom autori objašnjavaju pojmove modernizacija, globalizacija i tranzicija, te njihove etape. S gledišta politologije globalizacijski se proces javlja u tri oblika, i to kao nastajanje globalnog političkog poretka, stvaranje nacionalnih država i rast regionalističkih partikularizama. U kakvom su odnosu globalizacija i sociokulturni razvitak Hrvatske, sljedeće je pitanje koje autori žele razlučiti. Nove nacionalne države u Srednjoj i Istočnoj Europi, smatraju Milardović i Njavro, tek su počele uživati teško stečenu nacionalnu suverenost, te one stoje pred dvojbom “ulaska u Europsku uniju ili odustajanja od toga. Kako u tom slučaju izgledaju scenariji prihvaćanja i odbijanja integracije (globalizacije)” (str. 24), pitaju se autori. Što se događa s hrvatskim nacionalnim i kulturnim identitetom u procesu globalizacije? Hrvatska mora razvijati svoj nacionalni i kulturni identitet kako bi osigurala glavni cilj: “socio-gospodarski razvoj temeljen na načelima samoodržanja zajednice” (str. 28). O utjecajima globalizacije na gospodarstvo raspravlja se u zadnjem dijelu uvodne studije.
U drugom poglavlju Metodološki okvir nalaze se radovi R. Robertsona Globalizacija kao problem i U. Becka Što je globalizacija?
Robertson objašnjava pojam globalizacije koji se kao ideja odnosi na “jačanje svijesti o svijetu kao cjelini”, a ono što se danas naziva globalizacijom zapravo je bilo u središtu radova Comtea, Saint-Simona i Marxa. Durkheim, Weber, Simmel i njihovi suvremenici su se bavili pretežno problemima “socijetalnosti”, a manje globalizacijom. “Tako se sociologija”, kaže Robertson, “počela baviti društvima, često na komparativni način, dok su se discipline međunarodnih odnosa (i dijelom političke znanosti) njima bavili interaktivnmo, kao međudržavnim odnosima.” (str. 44)
Beck već u samom naslovu postavlja pitanje: što je globalizacija? Pod globalizmom Beck shvaća da “svjetsko tržište potiskuje ili nadomješćuje političko djelovanje, tj. ideologiju vlasti nad svjetskim tržištem, ideologiju neoliberalizma” (str. 64). Globalizacija, kaže dalje Beck, znači ne-svjetska država, svjetsko društvo bez svjetske države i bez svjetske vlade. Beckov esej je podijeljen na tri dijela: Što se shvaća globalizacijom?, Zabune globalizma i Odgovori na globalizaciju.
Radovi D. Tapscotta, U. Becka i Z. Brzezinskog nalaze se u trećem poglavlju zbornika Globalizacija u ekonomiji i politici .
U radu Dvanaest tema nove ekonomije D. Tapscott kaže da se suvremeno društvo razlikuje od staroga u dvanaest međusobno povezanih gledišta. To su znanje, digitalizacija, virtualizacija, molekularizacija, integracija/umreživanje putem Interneta, disintermedijacija, konvergencija, inovacija, prozumacija, trenutnost/trenutačnost, globalizacija i nesklad.
U ovom se poglavlju nalaze dva Beckova eseja: Policentrična svjetska politika i Zablude globalizma . Ovi eseji predstavljaju dva od triju eseja koja je Beck prije naveo kao dijelove prvog rada Što je globalizacija? , iz istoimene knjige Was ist Globalisierung ? Za globalnu eru vrijedi, smatra Beck, da nacionalne države ne mogu postojati bez globalnih društava, a globalna društva ne mogu postojati bez nacionalnih država i nacionalnih društava. Zbog toga, nastale blokade, slomovi i otvorena pitanja stvaraju politički napetu situaciju, zaključuje Beck. U drugom eseju Zablude globalizma Beck ističe da postoji deset zabluda globalizma: metafizika svjetskog tržišta; takozvana slobodna svjetska trgovina; privredno se (još) radi o internacionalizaciji, ne globalizaciji; dramaturgija rizika; bespolitičnost kao revolucija; mit o linearnosti; kritika katastrofičnog mišljenja; crni protekcionizam; crveni protekcionizam; zeleni protekcionizam.
U radu Hegemonija novog tipa. Globalni sustav poretka SAD Z. Brzezinski kaže da je prevlast Amerike stvorila novi međunarodni poredak, koji mnoga obilježja američkog sustava u inozemstvu ne samo kopira već i institucionalizira: “kolektivan sigurnosni sustav uključujući integrirane zapovjedne i vojne strukture ...; regionalna ekonomska kooperacija i specijalizirane institucije za globalnu suradnju ...; načini postupka usmjereni na konsenzusom orijentirano odlučivanje ...; favoriziranje demokratskog članstva unutar najvažnijih saveza; globalna rudimentarna ustavna i pravna struktura ...” (str. 115). “Taj se sustav ponajviše razvio u doba Hladnog rata kao dio nastojanja Amerike da svog sukonkurenta za globalnu prevlast, tadašnji Sovjetski Savez, drži u šahu. Globalnoj se primjeni sustava otvorio put kada je protivnik posrnuo, a Amerika postala prva i jedina svjetska sila” (str. 116), zaključuje Brzezinski.
U četvrtom se poglavlju Globalizacija, kultura, identitet nalaze radovi T. Spybeya, F. J. Lechnera i N. Smelsera.
Spybey u članku Zapadna kultura kao prva doista globalna kultura nastoji ocrtati uspon europske civilizacije i njen utjecaj na ostatak svijeta. Europljani su kolonizirali ostale dijelove svijeta. Pri tome su, kaže Spybey, presađivali europske kulturne institucije s područja obrazovanja, komunikacije, politike i države-nacije, gospodarstva (trgovine i industrije), zakonodavstva i uprave. Implikacije takvih utjecaja su vrlo široke pa su dovele do uspona zapadne kulture kao prve globalne svjetske kulture.
Modernizam se kao ideja i civilizacijski oblik suočio s mnogim intelektualnim i praktičnim izazovima, piše F. J. Lechner u radu Suprotiva modernizmu: antimodernizam u globalnoj perpektivi . Lechner započinje prikazom kritika standardnih liberalističkih shvaćanja, zatim se preko definiranja modernizma i “modela” modernizma pozabavio podnaslovom poglavlja želeći pokazati trenutačnu važnost modernizma na globalnoj sceni.
Posljednji rad u ovom poglavlju je Kultura i integracija N. Smelsera, koji smatra da ljudska društva svoju trajnost i koherentnost zahvaljuju teritorijalnoj, ekonomskoj i kulturnoj integraciji. U našem svijetu koji se internacionalizira, kaže Smelser, kulture teku u, iz, oko i preko državnih granica a na nacionalnoj razini utjecaji idu iz središta prema periferiji i obratno. Smelser se poziva na Hannerza koji je Pariz, London, Bruxelles i Miami nazvao “nekim od glavnih kulturnih središta Trećeg svijeta” te smatrao da “globalizacija ne dovodi do kulturne homogenizacije nego samo nadomješta jedno šarenilo drugim; to novo šarenilo temelji se više na međupovezanosti nego na autonomiji pojedinačnih kultura.” (str. 193)
Pogovor je napisao Ž. Paić, kao esej Globalizacija – postmoderna utopija . Paić kaže da bi sve što vrijedi za priču o postmoderni uskoro moglo vrijediti i za nastavak iste priče “drugim teoretskim sredstvima”. Pri tom smatra da je posrijedi novi pojam – globalizacija – koju on naziva “sveprožimljuća duhovna 'mantra' fin de sieclea ”. Kao bitnu razliku između globalizacije i postmoderne Paić navodi da je globalizacija kao pojam došla iz stvarnoga svijeta, dok je postmoderna proizašla iz filozofije. Paić zaključuje: “No bez obzira na svu retoriku utopijske priče o globalizaciji, bez obzira na neodređenost pojma i na određenost ekonomskih i tehnologijskih interesa razvijenih postindustrijskih društava u trci za profitom, jer time što postoje transnacionalni koncerni nije dokinuta moć nacionalnih država niti regionalnih saveza u svijetu, društveno-humanističke znanosti, politika i kultura nalaze se u vremenu radikalnog iščeznuća tradicionalnih vrijednosti. Neće globaliziranje odstraniti egzotiku nacionalnih kuhinja, folklor i zavičajne kultove, kao što neće nekim tehnologijskim čudom – kako su vjerovali svi naivni utopisti, neovisno bili socijalističkoga ili kakvog drugog filantropskog predznaka dokinuti moć začaravanja totemima nacije i/ili plemena.” (str. 210)
Na kraju se zbornika nalazi Odabrana bibliografija o globalizaciji koju je priredio A. Vukić. Bibliografija je podijeljena na četiri teme: opća djela o globalizaciji; politika i globalizacija; kultura, nacionalni identitet i globalizacija; ekonomija i globalizacija; te na literaturu o globalizaciji na hrvatskom jeziku. Radovi koji se nalaze u ovoj odabranoj bibliografiji uglavnom su novijeg datuma (objavljeni nakon 1970. godine, osim nekoliko iznimaka).
Zbornik Globalizacija donosi nešto novo i ne donosi ništa novo. Ne donosi ništa novo u smislu da se u njemu nalaze radovi koji su već objavljeni kao članci u knjigama ili u zbornicima, međutim, novo je to što su na hrvatski jezik prevedeni recentni autori koji se bave pitanjem globalizacije. Stoga je i zanimljivo pročitati Globalizaciju kako bi smo bili u trendu svjetskih razmišljanja, koja pomažu razumijevanju složenog života u suvremenom svijetu i čovjekovu orijentiranju u njemu.
Ana Pažanin