Velik dio svjetske populacije ne uživa nikakvu ili uživa samo djelomičnu socijalnu zaštitu. To naročito vrijedi za zemlje u razvoju. No i u mnogim zemljama razvijenoga tržišnog gospodarstva također postoje slojevi stanovništva koji su nedostatno socijalno zaštićeni. U ovom članku autor upozorava na visok stupanj nezaštićenosti stanovništva u mnogim zemljama Afrike i Azije, te na činjenicu da se stanje posljednjih godina još i pogoršava. Glavni uzrok tome autor vidi u povećanju zaposlenosti u neformalnoj ekonomiji. Naime, radnici zaposleni u neformalnoj ekonomiji imaju malu ili nikakvu sigurnost zaposlenja, niske zarade, neosigurani dohodak za vrijeme bolesti i sl. Dakle, rad u neformalnoj ekonomiji često je velik rizik, a činjenica da se odvija u potpuno nereguliranim okolnostima još ga više čini takvim. U okviru toga poseban problem predstavlja socijalna nezaštićenost žena, jer se upravo one najčešće zapošljavaju u neformalnoj ekonomiji, kako bi mogle lakše kombinirati radne s obiteljskim obvezama. Žene u neformalnoj ekonomiji ne uživaju zaštitu i prava vezana za podizanje djece, koja obično pripadaju ženama zaposlenima u formalnom sektoru (npr. obiteljski doplatak, plaćeni porodiljni dopust, pauze za dojenje, materijalna pomoć za djecu i sl.). Posebnu opasnost predstavlja tendencija da žene ostanu zarobljene u neformalnoj ekonomiji gotovo cijeli radni vijek, dok je za većinu muškaraca to tek privremeno rješenje. Stoga autor ističe neodgodivu potrebu proširivanja socijalne zaštite. Međutim, to je vrlo težak zadatak. No R. Beattie vidi četiri mogućnosti za proširivanje socijalne zaštite:
– proširivanje obuhvaćenosti obveznim doprinosima;
– unapređivanje dobrovoljnog obuhvata sustavom doprinosa, između ostaloga i kroz osiguranje koje sufinancira država;
– uvođenje univerzalnih naknada i usluga financiranih iz državnog proračuna;
– uvođenje ili proširivanje naknada i usluga uz provjeru prihoda (socijalna pomoć), također financiranih iz državnog proračuna.
Nijednu od ovih mogućnosti ne bi trebalo a priori odbaciti. Sve one mogu igrati neku od uloga u potpuno razvijenom sustavu socijalne zaštite. Međutim, potrebno je pažljivo razmotriti njihove pojedinačne uloge, te njihovu međusobnu povezanost.