Članak razmatra razvoj socijalne pomoći u Hrvatskoj iz kratkoročne i dugoročne perspektive. Autor prvo analizira opseg i strukturu siromaštva, polazeći od najnovijih istraživanja, a zatim ocjenjuje ulogu socijalne pomoći u borbi protiv siromaštva u 90-im godinama. Pobliže su objašnjeni trendovi vezani uz broj korisnika i izdatke namijenjene socijalnoj pomoći. Posebna je pažnja posvećena pomoći za uzdržavanje, kao jednom od najvažnijih socijalnih programa. U drugom dijelu članka autor izlaže mjere reforme socijalne pomoći, imajući na umu dva cilja: racionalizaciju sustava i povećanje njegove efikasnosti. Među kratkoročnim i srednjoročnim mjerama autor ističe normativne promjene, povećanje razine opće socijalne pomoći, informatizaciju sustava prikupljanja podataka, bolju informiranost o pravima iz socijalne pomoći, postupno smanjivanje iznosa naknada ovisno o visini zarada te decentralizaciju naknada i odlučivanja. Kada su u pitanju dugoročne koncepcijske promjene, autor analizira tri ideje: negativni porez na dohodak, temeljni dohodak i minimalni dohodak. On daje prednost posljednjem konceptu, ali imajući u vidu drugačije definiranje minimalnog dohotka.