Ovaj članak dodiruje dva pitanja koja proizlaze iz konteksta globalizacije. Prvo, jesu li uspjeh politike zapošljavanja i održanje socijalne ravnoteže kompatibilni ciljevi? Zatim, kako trajno poboljšati situaciju u zapošljavanju najugroženijih radnika na tržištu rada, koja je sada u mnogim zemljama vrlo nepovoljna? Uzimajući kao primjer zemlje izvoznice, kao što je Danska ili Nizozemska, ovaj članak pokazuje da stimulativna i zahtjevna socijalna država može igrati ulogu katalizatora i može uspostaviti efikasne strategije kojima je cilj podizanje razine zaposlenosti. To je moguće osobito onda ako se usmjerenim akcijama uspostave regulativni mehanizmi primjereni ekonomiji i tržištu fleksibilnog rada, a da se pri tome zadrže izdašni socijalni transferi.