Makroekonomska i strukturna neusklađenost što se očituje u proračunskim dugovima i deficitu, podfinanciranim programima mirovinskoga i socijalnog osiguranja, državnim subvencijama neefikasnim poduzećima i suviše kontroliranim, reguliranim tržištima proizvoda i tržišta rada, osnovni su uzročnici signifikantnog rasta nezaposlenosti u razvijenim zemljama OECD-a. U tranzicijskim je zemljama prilikom prijelaza na tržišno gospodarstvo došlo do značajne realokacije ponude rada i radnika iz posrnuloga javnog sektora u rizični i neafirimirani privatni sektor. Tako je došlo do značajnog “gašenja” velikog broja radnih mjesta u javnom sektoru upravo zbog loše provedene privatizacije i bezuspješnog pokušaja realokacije tih novih nezaposlenika u privatni sektor, a, što nije bilo moguće. Faktori koji određuju potražnju za radom u Hrvatskoj, a time i nezaposlenost, jesu inflacija, odnos kapitala i rada te tečaj valute. Tehnologija i ulaganje u opremu te izvoz do danas (a i danas) nisu imali značajniji utjecaj na potražnju za radom, što je posljedica neotkrivanja i primjene novih tehnologija u proizvodnom procesu te zanemarivanja znanosti tijekom godina od 1960. do 1998. U takvim se okolnostima izvozna orijentacija nije mogla ostvariti bez specijalizacije u određenom segmentu proizvodnje.