SOCIJALNA REKONSTRUKCIJA ZAJEDNICE: PSIHOLOŠKI PROCESI, PREVLADAVANJE SUKOBA I SOCIJALNA AKCIJA

Dean Ajduković (ur.)

Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 2003., 315 str.

            Knjiga Socijalna rekonstrukcija zajednice: psihološki procesi, prevladavanje sukoba i socijalna akcija je zbir teorijskih i primijenjenih znanja i vještina koje bi trebao posjedovati svaki pojedinac koji se sprema poduhvatiti socijalne rekonstrukcije zajednice ili u njoj proaktivno sudjelovati. Svojim su radovima doprinjeli Dean Ajduković, Nino Žganec, Gojko Bežovan, Aleksandar Štulhofer, Lidija Arambašić, Dinka Čorkalo, Marina Ajduković, Branka Sladović Franz te Lina Kostarova Unkovska. Knjiga je s jedne strane zanimljiv repetitorij onih područja socijalne psihologije koja su relevantna za razumijevanje dinamike društvenih sukobljenih odnosa, te psihologije stresa, traume i tugovanja. S druge strane promišlja, redefinira i ocrtava neke relativno nove pojmove i pojave koje su rat i poraće iznjedrili i učinili društveno relevantnim kao što su određenje zajednice, društvenog kapitala, civilnog društva i socijalne rekonstrukcije.  S treće strane knjiga je i hrvatska i praktična jer koristeći svjetske teorije i svjetska i domaća istraživanja stavlja naše poraće u širi kontekst dinamike sukoba i procesa rekonstrukcije zajednice uopće, a domaćim primjerima i iskustvima omogućava i potiče primjenu iznesenih znanja i vještina u našim lokalnim zajednicama u ovom delikatnom i za budućnost vrlo važnom trenutku naše stvarnosti.

            Sam naslov knjige Socijalna rekonstrukcija zajednice naviješta drugačiji pogled i odnos prema teškoćama s kojima su suočeni žitelji reintegriranih područja. Takav drugačiji pogled i odnos dosljedno se vidi kroz uređivačku koncepciju knjige, odnosno izbor relevantnih tema, te kroz način na koji su ih autori opsegom i sadržajem obradili. U javnosti često korištenom terminu "suživot" suprotstavlja se izraz "socijalna rekonstrukcija zajednice" koji naglašava potencijalno aktivnu poziciju članova koji izgrađuju zajednicu živeći u njoj, za razliku od slike paralelnog su-življenja koja može podrazumijevati relativno trpni/pasivni način trajanja u takvoj zajednici. Kako su teme obrađene kroz vizuru svjetskih istraživanja i suvremenih teorija u svjetlu kojih se prelama naše iskustvo ratnog sukoba i rekonstrukcije zajednica, tako čitatelj dobiva drugačiji kut gledanja i razumijevanja problema i teškoća. Ovom knjigom dobivamo mogućnost gledanja na problem sa znanstveno-stručne distance, izvana, te s osjećajem vremenske dimenzije procesa rekonstrukcije zajednice, čime se povećava mogućnost razumijevanja događaja i procesa iz svakodnevnog života. Time se posljedično normaliziraju tekući procesi i dnevni događaji i frustracije, što je od izuzetne vrijednosti jer ojačava načine na koje se žitelji ovih zajednica nose sa svakodnevnim stresom. Primjerima iz naših područja i praktičnim smjerokazima za korištenje obrađenih znanja i vještina u konkretnim akcijama socijalne rekonstrukcije autori ne samo da podučavaju i normaliziraju postojeće društvene simptome nego daju nadu u moguće pomake i vrlo eksplicitno pokazuju kako ih ostvariti osobnim civilnim inicijativama.

    U poglavlju Socijalna rekonstrukcija zajednice problematiziraju se i određuju osnovni pojmovi u svjetlu novijih teorija i rasprava na širok način, više diskutirajući nego definirajući, čime tema ostaje otvorena za daljnja promišljanja čitatelja i verifikaciju kroz iskustvo.

    U poglavlju Pojmovno određenje zajednice prikazani su oblici i opsezi definiranja zajednice s povijesnog i fenomenološkog aspekta. Premda postoji opravdanje da knjiga počinje poglavljem Socijalna rekonstrukcija zajednice  jer se tako određuju osnovni ciljevi kojima se knjiga bavi, predlažem da se razmotri mogućnost promjene redoslijeda poglavlja na način da poglavlje Pojmovno određenje zajednice  bude prvo poglavlje jer definira društveno područje na kojem se žele postići ciljevi.

    Poglavlja Civilno društvo kao okvir socijalnih akcija i Društveni kapital i njegova važnost bave se društvenim sredstvima kojima je moguće dosegnuti postavljene ciljeve. Oba poglavlja zanimljivo ocrtavaju trenutačnu situaciju i društveni stav u odnosu na organizacije civilnog društva i razvoj društvenog kapitala te paralelno nude usporedbu s drugim europskim i posebno tranzicijskim zemljama. Poglavlje Civilno društvo kao okvir socijalnih akcija mješavina je istraživačkih podataka, osobnih refleksija aktivista civilnih inicijativa, društvenih predrasuda i ponekad nezgrapno, direktivno iskazanih stavova autora o poželjnim ponašanjima i aktivnostima organizacija civilnog društva.

    Poglavlja Individualni stres i trauma i Gubici i tugovanje i njihove posljedice po pojedinca i zajednicu sažeti su repetitorij osnovnih pojmova i zakonitosti procesa u ovom području psihologije. Psihološke posljedice traume i gubitaka dovedene su u vezu s teškoćama koje otežavaju korištenje društvenog kapitala, te usporavaju socijalnu rekonstrukciju. Poglavlja imaju i vrlo praktičan i širokoj laičkoj populaciji primjeren način uputa o podršci i samopodršci u procesu prorade traumatskih iskustava i tugovanju.

    Poglavlja Grupe i unutargrupni procesi i Stavovi i ponašanja među grupama vrlo jasno i jednostavno pojašnjavaju moć skupine, njezinu dinamiku i mehanizme, te moguće upotrebe i zloupotrebe njezine moći. Osnovni pojmovi iz ovog područja socijalne psihologije popraćeni su upečatljivim primjerima koji tjeraju čitatelje na daljnje razmišljanje i pokazuju djelovanje tih osnovnih pojmova i principa u lokalnim zajednicama sada i ovdje, te vrlo razložno i logično odgovaraju na pitanje što možemo učiniti da zajednica počne razvijati zdravije međuskupine odnose?

    Tri su poglavlja koja obrađuju temu sukoba. Prvo od njih Razumijevanje sukoba više je nego dobrodošlo, jer pojašnjavajući vezu između traume, sukoba i načina rješavanja sukoba naglašava potrebu da se razumije sukob da bi se uopće mogao rješavati. Stavljanjem ratnog sukoba u opći znanstveni kontekst socijalne psihologije otvaraju se novi i oslobađajući kutovi gledanja na problem.

    U poglavlju Prevladavanje sukoba dat je širi kontekst i dinamika sukoba, a već poznati načini i ishodi rješavanja sukoba dobivaju za ove prostore važnu dimenziju očuvanja odnosa i motivacije za rješavanje sukoba.

    Treće poglavlje Pretpostavke konstruktivnog rješavanja problema i sukoba u procesu socijalne rekonstrukcije naglašava preduvjete na razini pozitivne slike o sebi, suradnje i komunikacijskih vještina, kao odvojenim i važnim područjima na kojima vrijedi raditi u pripremi rješavanja sukoba.

    Posljednje poglavlje Socijalna akcija u zajednici kao da je primjena svega do tada rečenog u praksi i logičan i izuzetno koristan kraj knjige. Izuzetnost ovog poglavlja je u tome što ono ne donosi pojednostavljene i šablonizirane naputke u koracima, nego raspravlja prednosti i mane pojedinih postupaka, čime ostavlja širinu i slobodu izbora i, dosljedno ideji slobodnog društva, stavlja čitatelja u aktivni položaj kreativnog pojedinca, a ne poslušnog sljedbenika.

    U zaključku vrijedi reći da je osnovni plan ove knjige odrediti ciljeve i društvene resurse kojima ih možemo ostvariti, razumjeti što nam se to događa, prepoznati procese u lokalnoj zajednici i krenuti u primjerenu akciju. Ona je slijedom toga zgodna smjesa znanstvenog, stručnog i praktičnog, napisana primjereno širokom čitalačkom krugu onih pojedinaca i civilnih organizacija koje poduzimaju ili bi htjele poduzimati akcije u smjeru socijalne rekonstrukcije svojih zajednica. U trenutku kada je potreba za aktivnostima na socijalnoj rekonstrukciji ranjenih zajednica pala u sjenu svakodnevnih društvenih i političkih događanja ova knjiga je vrijedan podsjetnik i smjerokaz.

Jasenka Pregrad