Autor raspravlja o gospodarskoj i socijalnoj situaciji u Hrvatskoj u proteklom desetljeću, o problemima vezanim uz socijalna prava i socijalnu sigurnost građana te, u najvećem dijelu članka, o reformama koje se poduzimaju ili će se u vremenu koje slijedi poduzeti u sustavima socijalne politike. Autor polazi od teze da su rat i tranzicija presudno utjecali na gospodarske i socijalne procese i sadašnje stanje u Hrvatskoj. Posljedica toga je da su ključni sustavi socijalne sigurnosti kao što su mirovinski i zdravstveni, dospjeli u duboku financijsku, ali i koncepcijsku krizu. Reforme i mjere koje su do sada poduzimane imale su za cilj racionalizirati i raspoloživim sredstvima prilagoditi razinu socijalne sigurnosti. No u tome se samo djelomično uspjelo. Nove reforme koje će se provoditi u narednom razdoblju usmjerene su na radikalnu preobrazbu sadašnjeg modela socijalne države. Tim će se reformama nastojati smanjiti uloga države u socijalnoj sferi, a odgovornost za socijalnu sigurnost u znatnoj mjeri transferirati na pojedinca, obitelj, lokalnu zajednicu i civilno društvo. To se najbolje vidi na primjeru mirovinske i zdravstvene reforme. Međutim, to nije jednostavno izvesti budući da je hrvatsko društvo izišlo iz rata i da su mnoge socijalne skupine u prošlom desetljeću dospjele u nepovoljan položaj, pa očekuju da država redistribucijom nacionalnog dohotka riješi njihove probleme i poboljša njihov položaj. Hrvatska, dakle, ulazi u razdoblje složenih i dalekosežnih socijalnih reformi oko kojih će se voditi buduće socijalne i političke borbe. Zadatak je znanstvenika i stručnjaka da analiziraju stanje i trendove koji se odvijaju i da daju svoj doprinos u traganju za racionalnim rješenjima.