Inflacija potrošačkih cijena tradicionalno se mjeri jednim brojem – službenom stopom koju računaju i objavljuju nacionalne statističke agencije. Taj se pristup odlikuje jednostavnošću i praktičnošću, ali zanemaruje činjenicu da se ne suočavaju sva kućanstva s istim rastom cijena, odnosno činjenicu da stopa inflacije, kao i brojne druge ekonomske veličine, imaju distribuciju. Također, zbog načina kako je izračunata, službena stopa inflacije pristrana je utoliko što je sličnija stopi inflacije relevantnoj za dohodovno bogatija nego onoj relevantnoj za siromašnija kućanstva. U ovom radu razmatramo inflaciju u Hrvatskoj u razdoblju 2001. – 2021. kroz distribucijsku prizmu. Na temelju mikropodataka iz Ankete o potrošnji kućanstava, računamo stope inflacije za nekoliko tipova kućanstva, različitima po dohotku ili drugim obilježjima. Rezultati pokazuju da postoje značajne nejednakosti inflacije. Na primjer, za razdoblje 2001. – 2021. stopa inflacije za 10% dohodovno najsiromašnijih je gotovo 11 postotnih bodova veća od one za 10% najbogatijih. Posljedično, službena stopa inflacije, po konstrukciji pristrana bogatijima, manja je od takozvane »demokratske« stope, koja je po konstrukciji nepristrana.