U ovom se radu analizira dosegnuti standard stanovanja u gradu Zagrebu temeljem analize statističkih podataka i istraživanja kvalitativne prirode. Standard se stanovanja definira kao fizičke pokazatelje stambenog fonda povezane sa stambenim statusima i demografskim obilježjima stanara. U tekstu se ukazuje na tradiciju istraživanja standarda stanovanja u razvijenim zemljama te na međunarodna komparativna istraživanja koja se češće bave ovom temom. Tradicija relevantnih stambenih istraživanja, pa time i standarda stanovanja, u Hrvatskoj datira od početka 1970-ih godina. Ova su istraživanja evidentirala stambenu krizu, pa time i standard stanovanja, kao jedan od ključnih problema razvoja naših gradova. Standard stanovanja u Zagrebu procjenjuje se temeljem statističkih podataka o namjeni stambenog fonda, stambenim statusima s različitim demografskim obilježjima kućanstva. U Zagrebu postoji nedostatak najamnih stanova. Pod utjecajem rata i gospodarske krize u Zagrebu standard stanovanja je rastao skromno i predstavlja ograničenje njegovom socijalnom i gospodarskom razvoju. Stanovi su u prosjeku mali po površini i po sobnosti. Prenaseljenost stambenog fonda ostaje i dalje jednim od ključnih problema. Postoji razlika standarda stanovanja po pojedinim gradskim četvrtima što govori o novim trendovima segregacije.