Ovaj rad istražuje učinke problema stambenog zbrinjavanja mlađe populacije na demografska kretanja u gradu Zagrebu. Stambeni problemi u gradu Zagrebu obilježeni su rastom cijena stanova te rastom najamnina uglavnom na nekontroliranom tržištu. U kontekstu izazova razvoja stambenih politika u tranzicijskim zemljama, analizira se standard stanovanja, stambeni statusi, tržište stanova te tržište najamnih stanova u Zagrebu. Glede metodologije istraživanja, rad se temelji na provedenoj anketi, analizi statističkih podatka te ostalih, relativno rijetkih, istraživanja. Analiza tržišta stanova te tržišta stanova sa slobodno ugovorenom najamninom govori o ključnom problemu stambene priuštivosti (eng. housing affordability). Socijalni programi u ovom području rezidualnog su karaktera i ne pomažu stambenom zbrinjavanju ranjivih skupina. Poseban doprinos rada je provedena anketa u populaciji u dobi od 18 do 39 godina. Rezultati istraživanja pokazuju da si slabije obrazovani doseljenici koji dolaze u Zagreb radi zaposlenja ne mogu priuštiti pristojno stanovanje. Neodrživi status najmoprimaca na nekontroliranom privatnom tržištu čini ovu populaciju socijalno isključenom. Nepriuštivost pristojnog stanovanja posredovana financijskim problemima i drugim čimbenicima ima negativne učinke na rađanje djece. K tome, takvi oblici socijalne deprivacije pokazuju se kao okidači za seljenje iz zemlje. Za buduća istraživanja u ovom području predlažu se izvjesne metodološke inovacije. Pored negativnih učinaka na demografske trendove, nepriuštivost pristojnih stanova utječe, a što bi trebalo dodatno istražiti, i na mobilnost radne snage, a time i na socijalni i gospodarski razvoj grada Zagreba.