Otpornost obitelji višedimenzionalan je koncept čije razumijevanje predstavlja trajni istraživački i profesionalni izazov. Stoga je cilj ovog rada steći uvid u obilježja otpornosti obitelji u riziku čije dijete manifestira probleme u ponašanju i intervencija koje ju potiču iz perspektive stručnjaka koji svakodnevno rade s takvim obiteljima. U istraživanju je sudjelovalo 11 stručnjakinja koje rade u centru za socijalnu skrb ili nevladinim organizacijama u području socijalne skrbi. Podaci su prikupljeni metodom fokusne grupe, a analizirani primjenom tematske analize. Rezultati pokazuju da stručnjakinje prepoznaju višestruku rizičnost i složenost rada s ovim obiteljima. Otpornost obitelji vide kao relacijski konstrukt i nemaju jedinstveno stajalište kako ga konceptualizirati. Kao ključna obilježja intervencija koje potiču otpornost obitelji ističu usmjerenost na pozitivne snage te sustavni, pravovremeni, umreženi i sveobuhvatni intervencijski pristup. Naglašavaju kako postojeći sustav ima određene ranjive točke koje rezultiraju time da je sustav ponekad obiteljima dodatni čimbenik rizika. Doprinos rada očituje se u razmatranju obilježja intervencija za obitelji u riziku i konstrukta otpornosti obitelji čije dijete manifestira probleme u ponašanju.