Pravna regulativa (pored socijalne i kulturne konstrukcije očinstva) u značajnoj mjeri utječe ne samo na ostvarivanje roditeljske uloge oca, već i na razvoj njegova identiteta. Ipak, pravni okvir kojima se uređuje ova problematika umnogome ovisi o teorijskom pristupu od kojeg se polazi prilikom kreiranja normi. Zbog toga je u radu dan osvrt na različite teorijske pristupe u ostvarivanju roditeljskih prava, od kojih neki polaze od patrijarhalne podjele uloga između oca i majke, koje su roditeljstvo izjednačivale s majčinstvom i negirale značaj oca u odgoju djeteta. S druge strane, teorije modernizacije polaze od promjena roditeljskih obrazaca, koji su uzrokovani promjenama na globalnoj razini, ekonomskom emancipacijom žena, koji su doveli do promjene vrijednosnoga sustava koji se temelji na slobodama pojedinca. Novi vrijednosni sustav imao je za rezultat promjene u obiteljskim odnosima, odnosno doveo je do rodne simetrije i uspostavljanja fenomena »novoga očinstva«, koji podrazumijeva ravnomjerno uključivanje oca u sve aspekte odgajanja djeteta.
Rad također upućuje na pravne akte Europske unije koji reguliraju usklađivanje profesionalnih i obiteljskih obaveza očeva, imajući u vidu da je ravnopravnost muškaraca i žena u ostvarivanju prava jedno od temeljnih načela Europske unije koje je navedeno u aktima primarnoga zakonodavstva i u aktima sekundarnoga zakonodavstva. Međutim, Direktiva 2010/18 nije osigurala potpunu ravnopravnost oca i majke s obzirom na usklađivanje profesionalnih i obiteljskih obaveza, što je bio razlog za usvajanje nove Direktive 2019/1158, koja sadrži odredbe usmjerene na uspostavljanje ravnoteže između radnih i obiteljskih obveza. Nova je direktiva usvojena 20. lipnja 2019., a države članice imaju rok za usklađivanje tri godine od njezina stupanja na snagu.
Posebna se pozornost u radu pridaje karakteristikama prava na roditeljski dopust i očinsko odsustvo u državama EU-a. Rad sadrži usporedni pregled duljine prava na roditeljski dopust, mogućnost prijenosa prava na drugoga roditelja i njegovu plaćenost. Isto tako, napravljen je usporedni pregled duljine i plaćenosti očinskoga dopusta u državama EU-a te usporedba rješenja koja se odnose na roditeljski i očinski dopust s rješenjima sadržanima u novoj Direktivi.
Pregled dostupnih podataka o korištenju izostanka očeva s rada za skrb o djeci pokazuje da tradicionalni model roditeljstva, s perifernom ulogom oca u odgoju djeteta još uvijek ima primat u odnosu na koncepciju »novoga očinstva«, odnosno »roditeljskoga partnerstva«.