U radu se prikazuje doprinos objektivnih i subjektivnih pokazatelja socioekonomskog statusa, izloženosti stresnim događajima i dostupnosti socijalne podrške kvaliteti obiteljskih odnosa i riziku za zlostavljanje djece kod majki adolescenata u obiteljima izloženim visokom i niskom riziku od siromaštva. U istraživanju su sudjelovale 392 majke čija su djeca učenici prvih razreda srednjih škola. Kriterij za klasifikaciju obitelji u one s visokim (VRS) i niskim rizikom od siromaštva (NRS) usklađen je s cenzusom za primanja većeg doplatka za djecu (N=163, VRS, prosječni prihod po članu domaćinstva 719,14 kuna) u odnosu na obitelji koje nemaju pravo na dječji doplatak (N= 229, NRS, prosječni prihod po članu domaćinstva 3 357,53 kuna). Rezultati su pokazali da, u skladu s Congerovim modelom obiteljskog stresa, u obiteljima koje su u visokom riziku od siromaštva konflikti u obitelji (mjereno Skalom obiteljskog funkcioniranja; Noller, 1988.) i rizik majki za zlostavljanje djece (mjereno Inventarom rizičnost za zlostavljanje djece; Milner, 1986.) statistički su značajno češći u odnosu na obitelji koje su u niskom riziku. Kod majki VRS značajni prediktori rizičnosti za zlostavljanje djece su posramljenost zbog financijske situacije i izloženost većem broju stresnih događaja. Kod majki VRS, socijalna podrška, iako značajno smanjuje rizik od zlostavljanja djece, ima vidljivo manju snagu kao čimbenik zaštite nego kod majki obitelji s NRS-om. Nalaz da je 8,7% majki iz obitelji u niskom riziku od siromaštva i 20,2% majki u visokom riziku od siromaštva visoko rizično za zlostavljanje djece analizira se pod vidom većeg broja socioekonomskih prediktora i mogućnosti djelotvornog integriranog pristupa obiteljima s djecom u visokom riziku od siromaštva.