Mirovinski sustav ima različite zadaće koje su ponekad i međusobno suprotstavljene. Usprkos očitom poboljšanju materijalnog položaja starijih osoba, sustav međugeneracijske solidarnosti ima i neke neželjene učinke − izobličuje ponudu rada i oblike naknade, povećava gubitke mrtvog tereta doprinosa, uvjetuje pretjeranu preraspodjelu i stvara dugoročno neodrživ pritisak na javne financije. Stoga je u Hrvatskoj provedena mirovinska reforma i uveden sustav osobnih računa. Njegovo moguće zamrzavanje ili ukidanje imalo bi vrlo nepovoljne gospodarske učinke, a dovelo bi i do razbijanja povjerenja u taj sustav štednje. Ono bi samo nakratko ublažilo proračunski deficit, a državi bi stvorilo velike dugotrajne poteškoće u ispunjavanju obveza prema osobama koje su ostvarile mirovinska prava. Cilj ovog rada je pojasniti važnost očuvanja obveznog kapitaliziranog mirovinskog osiguranja (drugog stupa) u Hrvatskoj. U radu se pojašnjavaju njegova najznačajnija obilježja te navode mogućnosti poboljšanja i unapređenja.