U uvodu autorica definira različite oblike eutanazije (aktivnu, pasivnu, indirektnu, asistirano samoubojstvo itd.). Osvrće se na pojmove: vrijednost ljudskog života, humanost i autonomija osobe. U idućem poglavlju prikazuje stavove spram nasilnog svršetka života u različitim sredinama, od starogrčkih i srednjovjekovnih do recentnih istraživačkih rezultata u SAD, Engleskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Australiji. U trećem poglavlju – Zakonske regulative u vezi s krajem života – autorica analizira podatke dobivene od Vijeća Europe, te relevantne podatke iz zakonodavstva Mađarske i konačno one s područja Hrvatske. U završnom je poglavlju prikazano ono osnovno u vezi s palijativnom skrbi kao jedinoj etičkoj alternativi za eutanaziju.