U posljednjem desetljeću Slovenija je prošla dramatične političke i ekonomske promjene. Vlade Slovenije pod pritiskom vanjskih faktora (MMF, Svjetska banka, drugi uzročnici ekonomskog strukturiranja) i unutarnjih (ključni su ekonomski faktori), pokušala je prilagoditi pravnu i institucionalnu strukturu za ulazak u globalno takmičenje sa kapitalom i tržištima. Paralelno s tim naporima, a u nekim slučajevima uzrokovano njima, dolazi do uzmaka socijalne države, reorganizacije i redukcije uloge države u području socijalne skrbi. Znanstvenici i analitičari politike koji su proučavali međunarodni trend smanjenja troškova unutar socijalne skrbi zainteresirani su za tzv. treći sektor (kako bi on preuzeo dijelove iz kojih se povlači država) kako bi se razvile dobrovoljne i neprofitne usluge, koje se na tržištu natječu s javnim i komercijalnim agencijama. Također je od interesa i uloga koju organizacije trećeg sektora mogu imati u jačanju interesa građana za pitanja koja se i njih tiču, te u razvoju zajednice i socijalnog kapitala. Oslanjanje na neprofitni sektor, da bi se osigurala mreža socijalne sigurnosti nakon socijalizma, ima materijalne i vrijednosne posljedice. O tim će posljedicama biti riječi u ovom članku. Razmatraju se i mogućnosti i ograničenja razvoja trećeg sektora u sustavu socijalne skrbi, fokusirajući se na slučaj hospicija u Sloveniji. Procjenjuje se sukob interesa, strateški položaj kojeg zauzima vodstvo organizacije i utjecaj na transformaciju društvenih vrijednosti. U postsocijalističkim zemljama postoje i lokalne akcije usmjerene prema novim mogućnostima. Osim regulacije od strane države, uspješne nevladine organizacije mogu ovisiti i o snagama koje su na višoj makrorazini, kao što je njihova sposobnost da se uspostavi legitimitet kao dio međunarodnog pokreta (kao kod hospicija). Ovo istraživanje pokazuje da se razvoj trećeg sektora u socijalnoj skrbi može razumjeti samo u odnosu prema određenom kontekstu, uzimajući u obzir lokalno znanje, djelovanje reformatora i političko naslijeđe.