U radu se prikazuju osnovne socio-ekonomske karakteristike primatelja minimalne plaće u Hrvatskoj, procjenjuje se materijalno stanje i siromaštvo njihovih kućanstava te simuliraju učinci rasta minimalne plaće na siromaštvo i nejednakost. Rezultati se temelje na analizi podataka Ankete o radnoj snazi (ARS) i Ankete o dohotku stanovništva (ADS). Podaci ARS-a za razdoblje između 2007. i 2014. ukazuju na postupni porast broja primatelja minimalne plaće, posebno među mlađim i visokoobrazovanim radnicima, ali i na smanjenje udjela žena. Djelatnosti s najvećom raširenošću isplata minimalne plaće su prerađivačka industrija, trgovina na veliko i malo, građevinarstvo i djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanje hrane. Podaci ADS-a pokazuju da je siromaštvo među primateljima minimalne plaće manje od prosjeka za ukupno stanovništvo Hrvatske. Tek nešto više od 1% svih siromašnih su primatelji minimalne plaće. Simulacija rasta minimalne plaće pokazuje ograničen učinak na siromaštvo i dohodovnu nejednakost.