Postoje različiti pristupi tumačenja uzroka sve veće prezaduženosti građana: ekonomski, socijalni, pravni. Takvo povećanje zasigurno je jedna od posljedica financijske krize. Međutim, sve veća dostupnost te raznolikost ponude financijskih usluga, nerazumijevanje pojmova, odnosno temeljnih prava i obveza koje proizlaze iz ugovaranja takvih usluga, također doprinosi porastu zaduženja. Stoga, temeljno pitanje na koje se nastoji odgovoriti u radu jest: u kojoj mjeri je poznavanje prava i obveza građana koji koriste financijske i javne usluge vjerodostojno mjerilo učinkovitosti građanskopravnih propisa kojima bi se, među ostalim, trebala štititi i socijalna prava, s obzirom da njihova primjena utječe na status (pre)zaduženosti građana? Odgovori na navedeno pitanje velikim se dijelom temelje na rezultatima empirijskih istraživanja provedenih u listopadu 2016. u okviru projekta Građanskopravna zaštita građana u financijskoj krizi. Ti rezultati razmatrani su u kontekstu temeljnih vrijednosti izraženih pojedinim načelima modela odgovornog kreditiranja kao i pojedinim načelima europskog socijalnog modela. Prvenstveno je riječ o načelu zaštite potrošača koje povezuje oba modela, a čije ostvarivanje pretpostavlja određeno usklađivanje pojedinih dijelova građanskopravne i socijalne zaštite građana. Temeljem rezultata istraživanja, u radu se analizira u kojoj mjeri su pojedine privatnopravne norme, posebice one koje određuju način informiranja građana pri korištenju financijskih te pojedinih javnih usluga, društveno učinkovite, što otvara potrebu uvođenja učinkovitije pravne i nepravne zaštite građana kako bi se smanjila njihova financijska, a time i socijalna isključenost.