Ovaj rad razmatra perspektive mjerenja utjecaja trećeg sektora u Hrvatskoj. Najprije se kratko konceptualizira treći sektor kao nov koncept u hrvatskom kontekstu, metodološki i drugi izazovi za njegovo mjerenje te dosadašnji razvoji pristupa mjerenja utjecaja u trećem sektoru. Rezultati kvalitativnog empirijskog istraživanja pokazuju da postoji konsenzus među sudionicima u istraživanju o tome da je evidentna potreba za mjerenjem utjecaja sektora, kako bi se povećao legitimitet u javnosti i prema donatorima, ali i unaprijedilo vlastito djelovanje. Međutim, kapaciteti organizacija i provedbenih tijela su skromnog dosega. Konkretni alati i metode nisu na dnevnom redu organizacija te se može zaključiti da je područje mjerenja utjecaja nerazvijeno. Osim rezultata, rad daje i preporuke za napredovanje prakse mjerenje utjecaja s obzirom na stanje trećeg sektora i specifičnosti hrvatskog konteksta.