Djeca čiji su roditelji u zatvoru predstavljaju posebno ranjivu skupinu. U radu se daje pregled zakonima zajamčenih prava djece i poteškoća u prepoznavanju najboljeg interesa djeteta i poštovanju prava djeteta čiji je roditelj u zatvoru. Također, daju se i neki primjeri dobre prakse u svijetu. Prava djece čiji su roditelji u zatvoru zajamčena su Konvencijom o pravima djeteta, Ustavom RH, Obiteljskim zakonom, Zakonom o zabrani diskriminacije, Zakonom o izvršenju kazne zatvora i mnogim drugim propisima i aktima na međunarodnoj i na nacionalnoj razini. U praksi, prava koja su zakonski zajamčena djeci zatvorenika ne ostvaruju se i krše se. To se prije svega događa zbog nedovoljne osviještenosti stručnjaka i javnosti o ovoj skupini djece i nedovoljne prepoznatosti ove djece kako na međunarodnoj tako i na regionalnim razinama, nedovoljnog znanja o utjecaju kazne zatvora roditelja na dijete i nedovoljnoj senzibiliziranosti unutar različitih sustava (prvenstveno zatvorskog) za potrebe i prava ove djece. U posljednjih desetak godina ipak se primjećuju pomaci i promjene glede znanja o potrebama djece čiji su roditelji u zatvoru, no to još uvijek nije dovoljno. Zaključno, temeljem predstavljenih nalaza i dosadašnjih iskustava, predložene su smjernice za unapređenje zaštite prava i interesa djece čiji su roditelji na izdržavanju kazne zatvora, kako na razini socijalne politike, tako i na razini neposrednog rada stručnjaka koji se unutar različitih resora i struka bave ovom skupinom djece.