Cilj je ovog rada istražiti financiranje domova socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe u Hrvatskoj. Pritom se, nakon zakonodavnog okvira, razmatraju državni rashodi za: 1) poslovanje domova čiji je osnivač Republika Hrvatska, 2) poslovanje decentraliziranih domova (domovi za koje je osnivačka prava RH prenijela na jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grad Zagreb) i 3) korisnike domova koji nisu u mogućnosti platiti smještaj čak ni uz pomoć obitelji ili prodaju vlastite imovine. Rad pokazuje da su državni rashodi za domove u 2014. iznosili gotovo 250 milijuna kuna, pri čemu se glavnina rashoda odnosi na pokrivanje gubitaka decentraliziranih domova. Cijena smještaja u tim je domovima ispod tržišne, što rezultira potražnjom koja višestruko premašuje ponudu. Uz cijenu, nužno je preispitati i kriterije smještaja koji su trenutno nejasni i neujednačeni. Ključno je da smještaj u državnim domovima dobiju oni koji doista nemaju drugo rješenje te da se smanje liste čekanja, a da država sudjeluje u plaćanju cijene samo za financijski najugroženije. Prioritet u financiranju domova trebalo bi biti usklađivanje prihoda i rashoda na godišnjoj razini kako bi sustav bio dugoročno fiskalno održiv.