Suvremeni demografski trendovi, u prvom redu pad nataliteta (manji broj mladih) te produljenje životnog vijeka, otežavaju funkcioniranje neformalnog sustava pomoći i podrške unutar zajednice. Potrebno je istražiti determinante pružanja i primanja svih oblika neformalne skrbi kako bi se olakšali već danas preopterećeni sustavi socijalne, zdravstvene i mirovinske skrbi. Svrha je rada prikazati sociodemografska obilježja ispitanika relevantna u determiniranju primljene i pružene pomoći izvan kućanstva. Za bazu podataka empirijske analize korišteno je anketno istraživanje provedeno 2012. godine u sklopu znanstveno-istraživačkog projekta »Ekonomika starenja« financiranog od strane Sveučilišta u Zagrebu. Metodologija ankete temelji se na SHARE projektu (Survey of Health, Ageing and Retirement in Europe). Kako bi se utvrdile relevantne odrednice primljene i pružene pomoći, korištena je logistička regresija. Analiza je pokazala da spol i životni aranžman osoba starijih od 50 godina nisu signifikantni prediktori primanja ili pružanja pomoći izvan kućanstva. Ostala obilježja − dob, obrazovanje, tip naselja, imanje djece, zdravstveno stanje i zaposlenost, pokazala su se signifikantnim prediktorskim varijablama u barem jednom modelu istraživanja neformalne skrbi.