Napuštanje srednje škole zbog prelaska na studij ili tržište rada predstavlja važnu obrazovnu i profesionalnu tranziciju u životu svakog pojedinca. Pritom na odluke koje učenici donose u ovom razdoblju utječu brojne osobne karakteristike koje, među ostalima, uključuju stilove odlučivanja te uvjerenja o vlastitim sposobnostima i mogućnostima. U provedenom istraživanju u kojem je sudjelovao 361 učenik završnih razreda srednjih škola ispitana je stoga važnost ovih osobina za donošenje odluka o budućem studiju ili zapošljavanju. Pritom je cilj istraživanja bio odrediti doprinos stilova odlučivanja, odnosno sklonosti maksimiziranju i usmjerenosti prema budućnosti, kao i dvaju oblika samoefikasnosti koje uključuju percipiranu akademsku kontrolu te karijernu samoefikasnost za optimizam vezan uz budući profesionalni život adolescenata. Dobiveni rezultati pokazali su kako stilovi odlučivanja i ispitani oblici samoefikasnosti predstavljaju statistički značajne prediktore karijernog optimizma. Uz to, karijerna samoefikasnost izdvojena je kao medijator povezanosti maksimiziranja, usmjerenosti prema budućnosti te percipirane akademske kontrole s karijernim optimizmom. Ovi rezultati nadopunjuju prethodna saznanja vezana uz utjecaj stilova odlučivanja na karijerna ponašanja te stoga mogu biti značajna za razvoj budućih programa karijernog savjetovanja.Napuštanje srednje škole zbog prelaska na studij ili tržište rada predstavlja važnu obrazovnu i profesionalnu tranziciju u životu svakog pojedinca. Pritom na odluke koje učenici donose u ovom razdoblju utječu brojne osobne karakteristike koje, među ostalima, uključuju stilove odlučivanja te uvjerenja o vlastitim sposobnostima i mogućnostima. U provedenom istraživanju u kojem je sudjelovao 361 učenik završnih razreda srednjih škola ispitana je stoga važnost ovih osobina za donošenje odluka o budućem studiju ili zapošljavanju. Pritom je cilj istraživanja bio odrediti doprinos stilova odlučivanja, odnosno sklonosti maksimiziranju i usmjerenosti prema budućnosti, kao i dvaju oblika uvjerenja o vlastitim sposobnostima koji uključuju percipiranu akademsku kontrolu te samoefikasnost u odlučivanju o karijeri, za optimizam vezan uz budući profesionalni život adolescenata. Dobiveni rezultati pokazali su kako stilovi odlučivanja i ispitani oblici samoefikasnosti predstavljaju statistički značajne prediktore optimizma vezanog uz karijeru. Uz to, samoefikasnost u odlučivanju o karijeri izdvojena je kao medijator povezanosti maksimiziranja, usmjerenosti prema budućnosti te percipirane akademske kontrole s optimizmom vezanim uz karijeru. Ovi rezultati nadopunjuju prethodna saznanja vezana uz utjecaj stilova odlučivanja na profesionalna ponašanja te stoga mogu biti značajni za razvoj budućih programa profesionalnog savjetovanja.