U radu se propituje uloga socijalne zaštite i socijalnih troškova u financijskim i ekonomskim krizama. Stoga je cilj rada bio istražiti trendove vezane za izdatke socijalne zaštite od početka posljednje ekonomske krize (2008.) u zemljama EU-a, istražiti promjene u strukturi troškova socijalne zaštite u kriznom i postkriznom razdoblju te analizirati učinkovitost programa socijalne zaštite u kriznom i postkriznom razdoblju s aspekta zaštite od siromaštva. Rad potvrđuje da su gotovo sve zemlje EU-a povećale troškove socijalne zaštite od početka krize te da se većina zemalja u krizi oslanja na redistributivne učinke tzv. automatskih stabilizatora. Obrasci kretanja izdataka socijalne zaštite u krizi i postkriznom razdoblju te učinkovitost socijalne zaštite u ublažavanju negativnih učinaka krize povezani su s obilježjima pojedinih modela (režima) socijalne zaštite. Zemlje s većim socijalnim sektorom uspješnije se nose s krizom. Ekonomske, financijske i socijalne krize mogu potaći promjene u socijalnoj zaštiti. Kriza je prigoda da zemlje s nižim troškovima socijalne zaštite prošire obuhvat programa, uvedu nove programe ili povećaju visinu naknada. S obzirom da loše upravljanje krizama samo povećava siromaštvo, nezaposlenost i smanjuje ekonomski rast, važno je definirati ulogu socijalne zaštite/države u okviru strategija upravljanja krizom. Među ostalim, rješenje je u pristupu koji u socijalnim izdacima vidi socijalne investicije koje mogu revitalizirati ulogu socijalne politike u ekonomskom razvoju.