Kontekst današnjih rasprava o socijalnim politikama obilježen je negativnim učincima ekonomske krize te novim socijalnim rizicima. Postoji potreba za redizajniranjem socijalne države koja bi trebala uzeti u obzir nove izazove i trendove, uključujući demografske, promjene na tržištu rada i obiteljskoj strukturi. Kao mogući odgovor na navedene promjene i izazove novih socijalnih rizika, posebice u zemljama EU-a, javlja se koncept socijalnog ulaganja. Rad prikazuje i analizira koncept socijalnih investicija, njegov razvoj i ukorijenjenost u europskom prostoru. Prikazuju se odrednice socijalnog ulaganja i kako se koncept pojavljuje u europskim strateškim dokumentima te se osvrće na kritike koncepta. Socijalno ulaganje je nov koncept koji u svojoj suštini implicira dvostruki povrat ulaganja: financijski povrat investiranog kapitala i ostvarenje pozitivnog socijalnog povrata. On je fokusiran na budućnost; na podršku djeci i obitelji, radnu aktivaciju i borbu s novim socijalnih rizicima u cijelom životnom ciklusu. Analizira se, koristeći podatke koji prikazuju dugoročne promjene u strukturi socijalnih troškova europskih zemalja, koliko je koncept »zaživio« u europskom prostoru. Analiza pokazuje da se za sada ne može govoriti o zaokretu europskih socijalnih država prema socijalnom ulaganju. Izuzetak su skandinavske zemlje gdje je koncept socijalnih investicija već u velikoj mjeri zaživio kako pokazuju podaci. Koncept socijalnog ulaganja za sada ostaje više određena normativna platforma politika za balansiranje ekonomske i socijalne logike socijalne države u novim uvjetima. Međutim, očito je da koncept socijalnog ulaganja postaje dijelom socijalnih politika i ostaje vidjeti kako će se razvijati u budućnosti kao pokušaj novog promišljanja i načina djelovanja socijalne države.