U procesu kapitalističkog restrukturiranja, transformacija rada i zaposlenosti zauzima ključan položaj. Novi organizacijski modeli i doktrine, osnaženi upotrebom informacijsko-komunikacijskih tehnologija i deregulatornih političkih odluka, pridonijeli su promjeni oblika i strukture zaposlenosti širom svijeta. Članak proučava strukturu zaposlenosti na makrorazini. Na temelju koncepata postindustrijskog društva razmatraju se teze: (a) da se ekonomska aktivnost pomiče sa proizvodnje robe na pružanje usluga, i (b) da u novoj ekonomiji zanimanja s visokim udjelom znanja i informacija zauzimaju ključan položaj. Kroz pregled strukture zaposlenosti u zemljama prvoga svijeta, tranzicijskim zemljama i Hrvatskoj, razmatraju se strukturalne promjene u njihovu historijskom kontekstu. Glavni je izvor podataka anketa o radnoj snazi, te službena statistika rada za Hrvatsku (period 1970.–1996.). Ekonomske aktivnosti agregirane su u skladu sa Castellsovom adaptacijom Singelmannove klasifikacije sektora djelatnosti. Podaci za zemlje prvoga svijeta, usprkos međudržavnim razlikama, podržavaju izvorne teze. Analiza recentnih promjena u strukturi zaposlenosti u tranzicijskim zemljama prikazuje različite startne pozicije i različite obrasce transformacije. Zajednička im je karakteristika rast udjela proizvođačkih i društvenih usluga, dok su u strukturi zanimanja promjene manje. Hrvatski je slučaj analiziran nešto detaljnije, te su ustanovljene dvije etape razvoja strukture zaposlenosti. U godinama 1970.–1990. zaposlenost je rasla u obimu, ali je struktura djelatnosti bila gotovo zamrznuta zbog specifičnih političkih i institucionalnih uvjeta. Tijekom druge, tzv. ratno-tranzicijske etape (1990.–2001.), broj zaposlenih se drastično smanjio, ali sa različitim učincima u različitim sektorima. Ukupan učinak na strukturu zaposlenosti bio je sličan onome u procesu kapitalističkog restrukturiranja u razvijenim zemljama – rast udjela zaposlenih u proizvođačkim i društvenim uslugama, te pad u transformativnom sektoru. U kasnim devedesetima struktura zaposlenosti se stabilizira, dok je tržište rada postalo dinamičnije.