Sukladno stavu da se razvoj socijalne politike postkomunističkih zemalja ne može razumjeti bez poznavanja širega društvenog konteksta u radu se najprije ukratko opisuje njihova burna politička povijest u drugoj polovici 19. i u 20. stoljeću, osnovne osobine komunističkoga društvenog razvoja te osnovne osobine socijalne politike komunističkog razdoblja. Razdoblje tranzicije ili postkomunizma sagledava se iz perspektive ekonomskih i političkih promjena te njihovih socijalnih posljedica. Ekonomski, politički pa onda i socijalni razvoj uvelike se razlikuje među pojedinim tranzicijskim zemljama te analiza naglašuje neke zajedničke karakteristike, ali još više brojne razlike između pojedinih zemalja. Prema socijalnim posljedicama (siromaštvo, društvene nejednakosti, niz zdravstvenih indikatora) velika je razlika uočljiva između zemalja srednje Europe te onih bivšega Sovjetskog Saveza, a ona dijelom dolazi do izražaja i u procesu pridruživanja EU.
U radu se posebno analiziraju kretanja u području rada, zaposlenosti i nezaposlenosti te mirovinske reforme. Osim analize nezaposlenosti te osiguranja od nezaposlenosti, razmatraju se promjene u strukturi zaposlenosti (pad industrijskog sektora, liberalizacija tržišta rada i sl.). Mirovinske se reforme razmatraju kao paradigma svih socijalnih reformi, zbog njihove radikalnosti i sveobuhvatnosti te velikog utjecaja globalnih agencija u procesu reforme. U zaključku se uspoređuju socijalne reforme zapadnih i istočnih zemalja s kraja 20. stoljeća te se govori o teškoćama klasificiranja tranzicijskih zemalja prema poznatim modelima socijalnih režima.