Raspad SSSR-a i Jugoslavije proizveo je 22 nove nacionalne države. Nove države državljanstvom uređuju odnose između individue i zajednice; pritom vlade mnogih država ostavljaju stotine tisuća ljudi bez državljanstva, bez osnovne legalne zaštite. Tko pripada, a tko je isključen, kako i zašto iz političke zajednice novih država, temeljno je pitanje rada. Na ta pitanja pokušava se odgovoriti teorijski i analizom slučajeva Estonije, Latvije, Litve, Slovenije i Hrvatske. Rad prati nastanak i promjenu državljanskih zakona i politika te njihovu prilagodbu Europskoj uniji. Inicijalna dodjela državljanstva u svim je promatranim državama prioritet dala etničkom identitetu i time oblikovala kategoriju »isključenih«. Promjene »iznuđuje« Europska unija, a države reagiraju sličnim politikama uključivanja – manjina i imigranata – s varijantama koje ne ugrožavaju temeljne standarde EU-a. Međutim, usprkos očekivanju, samo članstvo u EU nije značajno utjecalo na politiku prema »drugima«, zaključuje autorica te navodi primjere »otvorenih pitanja« za svaku promatranu državu.