ZAKON O ISTOSPOLNIM ZAJEDNICAMA
Zakon o istospolnim zajednicama donesen je 14. srpnja 2003. godine, a stupio je na snagu osmoga dana od objave u Narodnim novinama (NN, br. 116/2003.). Time se po prvi put u zakonodavstvu Republike Hrvatske uređuje istospolna zajednica i pravni učinci postojanja te zajednice. Radi se o relativno kratkom zakonu od svega dvadeset i dva članka, podijeljenih u pet dijelova: I. Opće odredbe (članci 1. do 5.); II. Uzdržavanje (članci 6. do 10.); III. Imovinski odnosi (članci 11. do 20.); IV. Zabrana diskriminacije (članak 21.); V. Završna odredba (članak 22.).
Članak 2. određuje istospolne zajednice u smislu ovoga Zakona kao: “životne zajednice dviju osoba istog spola (u daljnjem tekstu: partner/ica) koje nisu u braku, izvanbračnoj ili drugoj istospolnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine te koja se temelji na načelima ravnopravnosti partnera, međusobnog poštovanja i pomaganja, te emotivnoj vezanosti partnera”. Iz ovoga slijedi da istospolna zajednica predmnijeva životnu zajednicu sa svim njezinim sadržajima, počevši od zajedničkog stanovanja, no (kao i u braku ili izvanbračnoj zajednici) prije svega potreban je animus , dakle volja partnera za postojanjem takve zajednice. Ona je uvjetovana trajanjem od najmanje tri godine, što je rješenje slično 1 onome u izvanbračnih zajednica u novom Obiteljskom zakonu (NN, br. 116/2003.). Ova odredba, dakle, isključuje mogućnost da jedan ili oba partnera budu u braku ili izvanbračnoj zajednici. Formulacija “ili drugoj istospolnoj zajednici” odnosi se, smatramo, na drugu istospolnu zajednicu u smislu ovoga Zakona, što je možda trebalo istaknuti, jer se na ovaj način ne vidi u potpunosti i sasvim precizno razlika u odnosu na neki drugi oblik života zajednice istoga spola (dvije prijateljice, dva prijatelja i sl.). Upravo zbog ovog razlikovanja trebalo je među načelima na kojima se temelji istospolna zajednica, a kako ih navodi Zakon: “ravnopravnosti partnera, međusobnog poštovanja i pomaganja, te emotivnoj vezanosti partnera”, svakako naglasiti i seksualni element u ovakvim zajednicama, jer on zasigurno i jest jedan od sadržaja ovakve životne zajednice. Bez toga možda ipak nije provedena dovoljna distinkcija u odnosu na neki “drugi oblik” istospolne zajednice, koji bi se jednako tako mogao temeljiti na odnosima poštovanja i pomaganja.
Samo jedan od načina djelomičnog izbjegavanja ovog problema nalazimo u odredbi da se istospolnom zajednicom smatra životna zajednica osoba koje: “nisu krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj zaključno do četvrtog stupnja". 2 Istodobno, članak 3. ovoga Zakona zamišljen je, pretpostavljamo, kao svojevrsna paralela pretpostavkama za valjanost braka. No istospolne su zajednice po načinu zasnivanja (neformalno), učincima (uzdržavanje i imovinski odnosi), te načinu prestanka (neformalno), zapravo puno sličnije izvanbračnoj zajednici. Stoga je ona, dakle, prije svega jedna faktična zajednica kojoj pravni poredak priznaje pravne učinke. Stoga bi ovakva odredba bila nepotrebna ako bi predstavljala jedino i samo paralelu s Obiteljskim zakonom. Druga, bolja mogućnost, smatramo, bila bi ako bi se ovom odredbom nastojalo spriječiti izigravanje samog smisla i cilja Zakona, te u praksi onemogućiti ostvarivanje učinaka ovakve zajednice osobama koje se ne bi trebale smatrati istospolnim partnerima, u smislu ovoga Zakona. Istim razmišljanjem zasigurno se vodi i sudska praksa u pitanju izvanbračne zajednice (npr. pitanje dodjele uzdržavanja heteroseksualnim partnerima koji imaju zajedničko dijete, a međusobno su krvni srodnici).
Za rješavanje sporova, članak 5. Zakona određuje nadležnost suda prema općim pravilima postupanja. U praksi ćemo vidjeti koliki će se broj partnera iz istospolnih zajednica radi ostvarenja učinaka koje im omogućuje Zakon, zaista i na ovaj način nužno legitimirati kao pripadnici istospolne zajednice, u društvu u kojem je ovaj Zakon donesen po prvi put. Kako bi se spriječile eventualne negativne konotacije, pa i u ovom smislu, trebao je zasigurno poslužiti i članak 21. ovoga Zakona koji govori o zabrani diskriminacije. Prva teškoća jest kako to zaista postići u praksi te izbjeći eventualnu osudu šire sredine. Drugi problem koji se javlja s člankom 21. ovoga Zakona jest, što smatramo da on uopće ne bi trebao postojati u ovom Zakonu. No o tome nešto više na kraju!
Članci 6. do 10. Zakona odnose se na uzdržavanje partnera u istospolnoj zajednici. Kako su ove odredbe vrlo slične odredbama o uzdržavanju bračnih/izvanbračnih drugova prema Obiteljskom zakonu, nije ih potrebno detaljnije obrazlagati. Uostalom, ovim Zakonom je određeno da se u postupku određivanja uzdržavanja primjenjuju odgovarajuće odredbe Obiteljskog zakona. Jedina razlika koju bismo ipak željeli spomenuti, odnosi se na mogućnost da partner/ica u istospolnoj zajednici ima pravo na zahtjev za uzdržavanje i za vrijeme trajanja istospolne zajednice.
Imovinski odnosi regulirani su za partnere u istospolnoj zajednici slično kao i za bračne drugove odnosno izvanbračnu zajednicu. Zakon slijedi model Obiteljskog zakona, pa samo napominjemo razlikovanje zajedničke stečevine i vlastite imovine, te mogućnost ugovornog uređenja imovinskih odnosa partnera u istospolnoj zajednici, drugačijega od zakonskog uređenja imovinskih odnosa zasnovanog na presumpciji suvlasništva na jednake dijelove.
Na kraju, smatramo potrebnim osvrnuti se i na članak 21. Zakona o istospolnim zajednicama, koji govori o zabrani diskriminacije. Smatramo da je ova odredba potpuno nepotrebna. Ona se ne odnosi na eventualno nepoštivanje ili neki oblik diskriminacije unutar same zajednice, odnosno između istospolnih partnera (za što bi i u tom slučaju jedina mogućnost bila prestanak takve zajednice), nego na diskriminaciju sa strane trećih, izravnu ili neizravnu. Članak 14. Ustava Republike Hrvatske (NN, br. 41/2001., pročišćeni tekst) jamstvo je prava i sloboda ”... neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu... Svi su pred zakonom jednaki”. Nadalje, cilj koji je, pretpostavljamo, namjeravan postići ovim člankom, ostvaren je donošenjem i stupanjem na snagu (istoga dana kada i Zakon o istospolnim za jednicama) Zakona o ravnopravnosti spolova (Narodne novine, br. 116/2003.). Zbog navedenoga, članak 21. Zakona o istospolnim zajednicama možda bi u nekom svom obliku bio pogodniji kao dio Zakona o ravnopravnosti spolova.
Ivana Milas
1 Članak 3. Obiteljskog zakona glasi: “Odredbe ovog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.”
2 Članak 3. Zakona o istospolnim zajednicama glasi:
“Istospolnom zajednicom smatra se životna zajednica osoba koje:
– su starije od 18 godina
– nisu lišene poslovne sposobnosti
– nisu krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj zaključno do četvrtog stupnja.”