Promjene u današnjem društvu uslijed svih životnih procesa odražavaju se i na starenje, a time zahvaćaju sve one koji su u neposrednom kontaktu s osobama treće životne dobi, među ostalima i socijalne radnike. Uslijed tih promjena, mijenja se i uloga socijalnog radnika u domu, koja je danas više nego ikada prije usmjerena na pružanje podrške korisnicima socijalnih usluga. Upravo je zbog toga socijalni rad u domovima za starije i nemoćne osobe postao ljudski i profesionalni izazov. S ciljem dobivanja saznanja o izazovima i poteškoćama socijalnih radnika u radu sa starijim osobama u domovima za starije i nemoćne osobe, provedeno je kvalitativno istraživanje u kojem je sudjelovalo devet socijalnih radnica iz devet domova za starije i nemoćne osobe u Zagrebu. Dobiveni rezultati pokazuju da socijalne radnice kao najznačajnije probleme/poteškoće izdvajaju specifičnosti usluga koje zahtijevaju individualni rad s korisnicima, nesuradnju sa članovima obitelji, preopsežnu administraciju, preširok opis poslova socijalnog radnika propisanog pravilnicima, loš položaj socijalnog radnika u sustavu, premali broj socijalnih radnika u odnosu na broj korisnika. Također, istaknuta je potreba za izradom standarda za rad socijalnih radnika u ustanovama te potreba za specifičnom edukacijom u području palijativne skrbi te za rad s osobama oboljelima od psihoorganskih bolesti.