U posljednjih dvadesetak godina, demografske promjene stavljaju socijalnu politiku pred izazove pronalaženja alternativnih načina za osiguravanje održivosti državnog proračuna. Izazovi starenja stanovništva u zemlji na makrorazini države najvećim se dijelom rješavaju kroz mirovinske reforme i reforme tržišta rada, koje u trenutnim vremenima gospodarske krize ne postižu svoju svrhu. Drugi problem na mikro- i mezorazini postaje ranjivost, siromaštvo i socijalna isključenost starijih osoba, što stvara uvjete za formiranje stereotipa i predrasuda o starijim ljudima. Javlja se generacijsko otuđenje, koje na dugi rok može stvoriti porast sukoba između generacija i dodatno pogoršanje kvalitete života starijih osoba. Rješenje ove situacije mnogi autori vide u međugeneracijskoj suradnji i solidarnosti među svim trima generacijama (mladi, srednji i stara generacija). Stoga je cilj ovog rada skrenuti pozornost na doprinos prije navedenih čimbenika rizika i predstaviti model međugeneracijske solidarnosti preko međugeneracijskog volontiranja, razvijenog na Fakultetu za socijalni rad Sveučilišta u Ljubljani. Glavni cilj izlaganja je pokazati način na koji možemo postići dobre rezultate međugeneracijskog surađivanja između mladih i starih ljudi preko akcijskog istraživanja, s ciljem poboljšanja kvalitete života. Rezultati upućuju na značajnost međugeneracijskog volonterstva koje omogućava suradnju bez velike financijske investicije.