Rad se bavi ispadanjem učenika iz srednjoškolskog sustava kroz kratku analizu stanja u Hrvatskoj i Europskoj uniji te kroz prikaz istraživanja koje je provedeno u 32 srednje škole različitih usmjerenja (gimnazije, četverogodišnje i trogodišnje strukovne srednje škole) na području grada Zagreba. Cilj istraživanja bio je proširiti okvir razumijevanja okolnosti i rizika koji dovode do ispadanja učenika iz srednjoškolskog obrazovanja, zatim saznati mogućnosti njihova ponovnog uključivanja u sustav obrazovanja ili u neki od postojećih oblika izobrazbe i zapošljavanja te potaknuti razmatranje prijedloga za razvoj strategija prevencije ispadanja učenika i vraćanja ispalih učenika u sustav obrazovanja. Istraživanje je provedeno anketiranjem stručnih suradnika onih škola koje u svojoj evidenciji imaju učenike koji su ispali iz njihove srednje škole i koji ujedno svakodnevno rade s učenicima u riziku od ispadanja. Prema evidencijama srednjih škola u razdoblju od školske godine 2006./2007. do 2011./2012., najveći udio ispalih učenika u odnosu na upisane evidentiran je u strukovnim školama i iznosi 9-16,2%, pri čemu su učenici bitno zastupljeniji od učenica (do tri puta više). Prema percepciji stručnih suradnika najčešća tri uzroka ispadanja učenika iz srednje škole su negativne ocjene, visok broj neopravdanih sati i problemi u ponašanju učenika. Mogućnosti ispalih učenika da se ponovno uključe u sustav obrazovanja stručni suradnici procjenjuju vrlo slabima, a mogućnosti njihova ulaska u svijet rada slabima. Prema mišljenju stručnih suradnika, preventivne aktivnosti vezane uz ublažavanje rizika ispadanja učenika i smanjivanje broja ispalih učenika iz srednjih škola trebale bi biti usmjerenije individualnom radu s učenikom, boljoj suradnji s obitelji učenika i s centrom za socijalnu skrb te pravovremenom otkrivanju rizika od ispadanja. Preventivne aktivnosti bi uz navedeno trebale biti temeljene na timskom radu i poboljšanju suradnje sa službom za profesionalnu orijentaciju. Stručni suradnici ispadanje učenika iz srednjih škola prepoznaju kao ozbiljan socijalni problem. Stoga, procjenjuju da je u sustav obrazovanja potrebno implementirati više preventivnih programa na nacionalnoj razini u svrhu smanjivanja rizika od ispadanja učenika iz obrazovnog sustava te razvijati strategije za pravovremenu reintegraciju ispalih učenika u sustav obrazovanja i izobrazbe te njihovu adekvatnu pripremu za tržište rada.