Cilj je ovog rada prikazati povijest institucionalizacije osoba s intelektualnim teškoćama, prvenstveno u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj, državama čije su socijalne politike služile kao model drugim državama svijeta. U prvom dijelu rada prikazat će se poimanja uzroka intelektualnih teškoća, klasifikacije osoba i svrha institucionalizacije u razdoblju od srednjeg vijeka do početaka deinstitucionalizacije. Svrha institucionalizacije prikazana je kroz zaštitu osoba s intelektualnim teškoćama i zaštitu društva od osoba s intelektualnim teškoćama. U drugom su dijelu raspravljeni obrazovanje, rad i sterilizacija kao važne odrednice života osoba s intelektualnim teškoćama u ustanovama, osnovne odrednice institucionalizacije u Hrvatskoj kroz povijest i temeljne postavke početaka deinstitucionalizacije u svijetu. Na kraju će se pokušati ponuditi odgovor što se promijenilo kroz povijest kada je riječ o institucionalizaciji osoba s intelektualnim teškoćama kao mjeri socijalne politike. Može se zaključiti da, iako suvremeni trendovi deinstitucionalizacije osiguravaju napredak u skrbi o osobama s intelektualnim teškoćama, postavke institucionalizacije su minimalno promijenjene kroz povijest.