U ovom su radu analizirani rezultati istraživanja volontiranja studenata Sveučilišta u Zagrebu te Tehničkog i Društvenog veleučilišta u Zagrebu, provedenoga 2006.-2007. godine, a u sklopu međunarodnoga komparativnog istraživanja studenata u 14 zemalja svijeta. Cilj istraživanja bio je prikupiti podatke o različitim vidovima volontiranja (iskustvo, osnovni oblici, razlozi i koristi volontiranja, vrijednosti povezanih s volontiranjem), a posebice dobiti uvid u međunarodne razlike. S obzirom da su u ovom radu posebno fokusirani hrvatski rezultati, oni su pokazali da se hrvatski studenti, zajedno s japanskima, nalaze na začelju analiziranih zemalja. Kada volontiraju, studenti to čine uglavnom neredovito i neformalno, a najviše volontiraju za gradsku četvrt/lokalnu aktivističku grupu, u domovima za starije i nemoćne, prenoćištima i sličnim organizacijama. Intrinzični razlozi volontiranja su najviše naglašeni, ali njima komplementarni su i oni instrumentalni. Analizirane su i koristi od volontiranja. Istraživanje je također pokazalo da se volontiranje uglavnom ne promiče kroz obrazovni sustav, a da studenti smatraju takve inicijative korisnima. Rezultati istraživanja uspoređeni su s rezultatima dosadašnjih istraživanja volontiranja u Hrvatskoj, a interpretirani su u okviru analize razvoja civilnog društva u Hrvatskoj i drugim postkomunističkim zemljama te su komentirane dobivene razlike među zemljama.