Starenje stanovništva jedan je od demografskih procesa koji obilježava suvremeno društvo, zbog čega je potrebno, kako na razini nacija tako i organizacija, prepoznati važnost upravljanja zaposlenicima starije životne dobi, dakle važnost skrbi o njima i osnaživanja njihovog doprinosa stvaranju dodatne vrijednosti. U radu je problematici upravljanja zaposlenicima starije životne dobi pristupljeno i teorijski i empirijski. U teorijskom dijelu rada određen je pojam upravljanja zaposlenicima starije životne dobi, objašnjeni su poticaji za upravljanje zaposlenicima starije životne dobi, sudionici i aktivnosti upravljanja zaposlenicima starije životne dobi te čimbenici povezani s odlukom o prijevremenom umirovljenju. Empirijski dio rada prikazuje rezultate istraživanja čimbenika prijevremenog umirovljenja provedenog na uzorku od 182 zaposlenika starije životne dobi. Na kraju rada, na temelju kako teorijskih tako i empirijskih nalaza, predlaže se model za djelotvorno upravljanje zaposlenicima starije životne dobi u hrvatskim organizacijama.